U nedjelju, 24. rujna 2017., u Brnazama je otkrivena spomen-ploča na kući u kojoj je ubijen i spaljen svećenik fra Rafo Kalinić (r. 1910.). Bio je član Franjevačkog samostana Gospe Sinjske i profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju. Podnio je mučeničku smrt 24. rujna 1943. u Brnazama iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

spomen ploca rafo brnaze

Naime, nakon što je u veoma teškim okolnostima podijelio sakrament bolesničkog pomazanja umirućem vojniku Stipi Čariću, svjedočio je maltretiranju mještana, kojima su nacisti palili kuće. Stao je u obranu Brnažana, a nacistički časnik mu je oduzeo sveta posuđa za ulje i hostiju te ga bacio u kuću Ivana Malbaše, odakle su se čuli pucnjevi, a malo kasnije kuća je zapaljena, a u njoj i fra Rafino tijelo. S fra Rafom je zapaljena i Anka Malbaša, majka 6-ero djece i žena u 6. mjesecu trudnoće.

Upravo na 74. godišnjicu strašnog zločina sinjski franjevci i mještani Brnaza postavili su spomen-ploču, na kojoj stoji zapisano:

U ovoj su kući vojne postrojbe iz zloglasne

divizije Prinz Eugen dana 24. 9. 1943. žive spalili

Anku Malbašu i

svećenika fra Rafu Kalinića

koji je želio zaštititi progonjeni narod.

Ploču postaviše sinjski franjevci i

vjernici sela Brnaze 24. rujna 2017.

Postavljanje i izradu spomen-ploče organizirao je fra Antonio Mravak, župni vikar u Brnazama. Sâm obred blagoslova predvodio je fra Petar Klapež, sinjski gvardijan i upravitelj Svetišta. Osim spomenutih fratara, kod blagoslova su sudjelovali fra Stjepan Čovo, fra Bože Norac Kljajo i fra Šimun Markulin. Bilo je prisutno 100-ak vjernika, najviše iz Brnaza. Došli su i fra Rafini rođaci iz Prugova, kao i članovi molitvene zajednice iz Splita. Valja istaknuti da je među okupljenima bio i Božo Malbaša, sin pok. Anke Malbaše, čijom je ljubaznošću i dobivena dozvola za postavljanje spomen-ploče.

spomen ploca rafo brnaze kuca

Ovaj događaj posebno se ističe među nastojanjima da se herojsko djelo fra Rafe Kalinića dokumentira i preda kao uzor sljedećim generacijama. Njegovi malobrojni posmrtni ostatci skromno su pokopani u fratarskoj grobnici, što je organizirao tadašnji sinjski gvardijan fra Bernardin Topić. Dobro je spomenuti da su sinjski franjevci još 1983. god. dali izraditi spomen-ploču, koja se nalazi na ulazu u kriptu crkve Gospe Sinjske te podsjeća hodočasnike iz cijele Hrvatske na fra Rafino herojsko djelo ljubavi prema Bogu i bližnjemu. K tomu, župna zajednica u Sinju svake godine 24. rujna moli za nevino stradale fratre Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, posebno za fra Rafu Kalinića, fra Stanka Bradarića i fra Milana Lapića.

Više fotografija pogledajte na Facebook stranici "Gospa Sinjska" (mogu pregledavati i korisnici koji nemaju otvoren profil na ovoj društvenoj mreži) - KLIKNI.


PRILOG: Izvještaj fra Bernardina Topića o smrti fra Rafe Kalinića

Ured Franjevačkog samostana u Sinju

Br. 49/43

Sinj, 8.X.1943.

Mnogopoštovani Otče!

Javljam Vam suznim očima i rastuženim srcem da je O. Rafo Kalinić, taj najbolji, najsvetiji i najponizniji redovnik ovog samostana, a možda i cijele Provincije ubijen i spaljen na 24. rujna t.g. u kući Ivana (rečenog Jove) Malbaše u selu Brnaze od njemačkih vojnih trupa.

Pokojnik je toga dana svojevoljno, bez ičijeg nagovaranja – čuvši da je jedan ranjenik u komšiluku Ćarića na smrti, pošao u isto selo da ga naredi. Meni se je dakako javio prije polaska. Ja sam mu dozvolio poći na bolesnika, ali sve nekako sa neugodnošću, jer je u selu Brnazima toga dana bila vojna operacija, tj. prolaz nemačke vojske. To je bilo u dva sata po podne prema novom računanju. O. Rafo pošao je i ponio je sva sveta ulja u posudi i tako svetu pričest, ali tajno. Na početku sela, pošto je već kolona vojske njemačke cestom prolazila, morao se ja zaustaviti i tu je u kapelici Srca Isusova klečao i molio oko po sata. Zatim je otišao bolesniku u Čarića. Istoga je naredio i s Bogom pomirio. Rekoše mi ukućani da se on nije ispovjedio ima blizu dvije godine. Ranjeni se nije mogao pričestiti zbog teških rana i teške bezsvjestice itd. O. Rafo nastojao je oko sat vremena da ga pričesti, ali mu nije uspjelo. Zatim se O. Rafo počeo vraćati kući.

Ivana Malbaše kuća u Brnazama je uz državnu cestu udaljena od Sinja oko dva i po kilometra. Kad je O. Rafo prema Sinju idući već mimoišao kuću, s donjeg obora iste kuće do polja zovnuo ga je neki njemački kapetan da dođe k njemu. O. Rafo se je povratio k njemu. Ovaj ga je legitimirao. Našao mu je zakonitu propusnicu. Pri tomu je oduzeo O. Rafi posudu svetih ulja i zlatnu teku od pričesti. Sv. Oltarski Sakramenat bi je tu. O. Rafo molio je kapetana, da mu sve to povrati, ali ovaj nije htio. Izgleda da su sveta ulja razbačena bila, i da ih je O. Rafo kupio i habitom otirao polivena kamenja, a zlatnu teku kapetan je stavio sebi u džep. Na to ga je kapetan utjerao u prizemlje - konobu iste kuće. Iza nekoliko časova čuli su se hitci iz revolvera - pušaka. Malo kasnije kuća je zapaljena, vrata zatvorena, tu je i tijelo O. Rafe zapaljeno. To se je zbilo na 24. IX. 1943. od 4 - 5 sati poslije podne. Mi smo saznali za njegovu smrt na 25. IX. oko šest sati u jutro. Isto jutro pošao sam na mjesnu njemačku komandu, da stvar raspitam. Nisam ništa jasno doznao, nego mi reče ljutito njemački general, kad sam mu rekao da se je zbio taj slučaj u Brnazama: „ Ta tu su sve samo boljševici-komunisti-Rusija“. A uistinu onih dana bilo je pucnjave osobito noću u selu Brnazama na Njemce. Dozvolio mi je da ga potražim i pokopam. Tražio sam dva sata sa dva čovjeka, ali svugdje je bila vatra, dim i neraspoznavanje.To traženje bilo je u subotu na 25.IX, od devet do jedanaest sati. Vratio sam se bez uspjeha. U nedjelju večer javi mi jedan čovjek, Ivan Vlajčević, da je našao znakova izgorjelog O. Rafe. U ponedjeljak jutro na 27. IX. opet sam pošao da tražim. Našli smo nešto kostiju od O. Rafe. To sam skupio i skromno pokopao u našoj grobnici, kod sv. Franje u malom kapselu. Na 6. X. našao se je na istom mjestu ubijstva sat O. Rafe. Opet sam na 7. X. pošao u Brnaze da sve izvidim i premješam. Taj put našli smo komade od njegova habita, misničke kotice, molitvenika za bolesnike. /Jednu posudicu svetog ulja/ fijube od šandalija, malene komade njegovih kostiju. Ispečena mesa bez tijela, ali sve u malome nađosmo. Sve sam postavio u kutiju, pak ću i to sa ostalim ostatcima pokopati.

Izgleda da je onaj kapetan protestanske vjere. Za pravi uzrok radi kojega je O. Rafu pogubio, dosada nijesam doznao.

Neki očevidci kažu, da se je tom prigodom zauzimao O. Rafo za narod naš kod Njemaca, da blaže postupaju s našim ljudima. Neki govore da je na cesti razgovarao sa četiri lica, a neki hoće, da se je bio svratio u kuću Frane Malbaše. Drugi hoće da su Nijemci u taj sat doznali da su im brnaški partizani poubijali nekoliko 5-6 njihovih sunarodnjaka, pak da su s toga pobisnili i sve s reda poubijali. Što bilo da bilo, onaj je kapetan O. Rafu potpuno nevina pogubio i spalio ga u najsvetijem poslu, dok je naime pohađao bolesnike, dijelio im svete sakramente i s Bogom ih pomirivao.

O. Rafo teške je muke podnio, ali blago njegovoj duši, jer je poginuo braneći sveta ulja i Presveti Olatarski Sakramenat. To je drugi sveti i blaženi Tarzicije. O. Rafo često je pohađao Svetotajstvo dok je bio živ i dugo pred njim molio, osobito u večer poslije večere. Ispovijedio se je tri dana prije smrti. A inače je više puta išao sedmično na svetu ispovijed. Njegova smrt porazno je djelovala na svakoga i svakoga je u pojam ubilo što se ovo događa. Ko ga god spomene, reče: svetac je bio.

Njegova smrt veliki je udarac za Provinciju, ali za ovaj samostan neizmjerno teži, budući da je O. Rafo bio uzor svake kreposti i uzor svećenika-redovnika. Njegovim gubitkom osjeća se u ovome samostanu velika duhovna praznina, ali u svjetlu vjere, njegov sveti život i mučenička smrt ima nas sve zadiviti i obradovati.

Fra Bernardin Topić

starješina samostana