Tri autobusa sa 160 vjenika, na blagdan Svijećnice u subotu 2. veljače 2019., krenula su put Dubrovnika gdje nas je čekao stručni vodič Ivan koji nam je pokazao sve znamenitosti staroga Grada. Nakon slobodnog vremena i posjeta zidinama Grada okupili smo se sa barjakom Gospe SInjske pred lovorom okićenom zbornom crkvom sv. Vlaha gdje smo sudjelovali u otvorenju 1047. Feste sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika i Dubrovačke biskupije. Po tradicionalnom protokolu otvorenja Feste rektor Parčeve crkve mons. Toma Lučić pročitao je čestitke Dubrovčanima za Festu, pristigle kako iz domovine tako i iz svijeta, s kopna i s mora. Nakon čitanja pozdrava dubrovački biskup mons. Mate Uzinić sve je blagoslovio te pustio golubice na slobodu uz radost i pljesak okupljenih.

Novi festanjuli kapetan Ivica Lončarica i zanatlija Pero Butijer podigli su barjak sv. Vlaha, ove godine na standal na dnu skalina njegove crkve jer je Orlandov stup u obnovi. Zbor i svi okupljeni otpjevali su pjesmu Svecu „Čuj sveti Vlaho naš…“, a Dubrovački trombunjeri u portu pucnjevima iz trombuna razglasili su svima da je Festa otvorena.

Nakon svečanog otvorenja svi hodočasnici sa svojim voditeljima fra Pericom Maslaćem i fra Šimunom Markulinom uputili su se u Tivat gdje su u hotelu Palma prenoćili. Ujutro u nedjelju 3. veljače 2019. uputili smo se s autobusima u Kotor na slavlje sv. Tripuna. U 10 sati Bokeljska mornarica izvela je kolo sv. Tripuna ispred katedrale nakon čega je slijedilo euharistijsko slaljem kojim je predsjedao Šibenski biskup mons. Tomislav Rogić, u zajedništvu s nadbiskupima i biskupima iz Crne Gore, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Albanije, te apostolskim nuncijem i brojnim svećenicima. Uz domaće vjernike, u misnom slavlju su sudjelovali brojni hodočasnici iz Barske nadbiskupije, kao i Bosne i Hercegovine te Hrvatske, iz župa Brela, Sinja i Šibenika. Mjesni biskup, mons. Ilija Janjić je na početku misnog slavlja pozdravio sve okupljene i zaželio dobrodošlicu poručivši kako mu je želja da se „svi uključimo u veliko mnoštvo hvalitelja Gospodina Boga i da svoj životni moto pretočimo u riječi: ‘Hvaljen budi moj Gospodine!’ To će biti naš najbolji zajednički pozdrav sv. Tripunu koga danas častimo.“

Biskup Rogić se u kratkim crtama prisjetio života sv. Tripuna napomenuvši da se on ubraja među mučenike prve Crkve koji se i danas štuju duž obale Jadrana poput Maura, Duje, Stošije, Kvirina te je progovorio o izazovima svjedočenja vjere u suvremenom kontekstu: „Teško je razumjeti, pratiti ili shvatiti svete mučenike ako zbog svoje vjere u Krista nikada nismo morali ništa pretrpjeti i vjerni ostati. Takvih je vjerojatno jako mali broj. Ipak, i naše vrijeme – na drugačije načine – vjeru u Krista stavlja na kušnju, preispitivanje, ili omalovažavanje pa i samo proganjanje. Nova vremena, nove metode, novi testovi kršćanske vjerodostojnosti – puno toga žele dovesti u pitanje: od istina vjere do korištenja slabosti, grijeha i nedosljednosti vjernika, svećenika, biskupa čitave Crkve. Kao da se danas, baš na sve želi staviti upitnik. A čim je nešto upitno, nije više obvezujuće. I tako si čovjek pribavi neku slobodu da sve relativizira, pa onda u svojoj krivo shvaćenoj slobodi može što god mu se prohtje. Gube se vrijednosti za koje se isplati živjeti i umrijeti. Nestaju autoriteti koji će druge za sobom povesti u dobro. Zamućena je istina, gubi se smisao. Pa nam ostanu samo potpuna dezorijentiranost bez jasnih putokaza i gola sebičnost u kojoj svatko misli samo na sebe. Vjernik danas može hraniti svoju vjeru na primjerima svetih mučenika, od njih učiti kako se prema nevoljama postaviti. Nekako mi se nameće da su dva prioriteta kojima nas mučenici neprestano poučavaju: jedan je – biti zagledan u vječnost, vječni život s Bogom kao trajni cilj našega života, a drugi je da se upravo po prihvaćanju žrtve učimo i otkrivamo snagu ljubavi. Zar nije tako, volimo onoliko koliko smo se za nekoga ili nešto spremni žrtvovati. To se događa i u obitelji, među prijateljima, s obzirom na odabir vrijednosti za koje ćemo živjeti i prema svima do kojih nam je stalo ili kažemo da ih volimo“.

Zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta, nije bilo procesije ulicama grada, a nakon misnog slavlja uslijedilo je cjelivanje relikvije Slavne glave sv. Tripuna. Uslijedilo je slobodno vrijeme te razgledavanje znamenitosti grada Kotora uz stručno vodstvo Anamarije. U poslijepodnevnim satima uputili smo se opet sa stankom u Neumu svojim kućama. Na svemu hvala Bogu, sv. Vlahi i sv. Tripunu.


 

FOTOGRAFIJE:

GALERIJA 1 - KLIKNI

GALERIJA 2 - KLIKNI

GALERIJA 3 - KLIKNI