1.Draga braćo i sestre!

Srdačno Vas pozdravljamo, želeći vam svako dobro od Gospodina u nadi boljih dana. Već duže vrijeme živimo ugroženost dobra i nesigurnost nade. Ne samo mi, naše obitelji, nego Domovina i čitav svijet. Ljudski rod zahvatila je pandemija koronavirusa. Novi i opasni virus narušio je i poremetio ljudske odnose na svim razinama: osobnog i obiteljskog, društvenog i crkvenog, duhovnog i materijalnog suživota. Pored koronavirusa zahvatili su nas potresi zemlje, a još su manje ugodni obiteljski i društveni potresi koji prate naše društvo. Sve to urušava temeljne stupove dobra i zastire horizonte naše nade.

2.A mi smo se nadali da će prvo stoljeće trećeg tisućljeća biti vrijeme blagostanja, sigurnosti, napretka, vrijeme novih medicinskih saznanja. Jasno, nove ljudskosti: čovjeka duhovno-moralne nepokvarljivosti i s produženim vijekom tjelesnoga života. Nažalost, sa svime što nas sada prati mogli bismo reći da smo usporeni ili možda pored puta budućnosti. A tu gdje smo, gdje danas boravimo, svakodnevno smo zahvaćeni poplavom vijesti, informacija sa svih strana. Zasićeni smo novom terminologijom i redovito brojevima zaraženih, testiranih, ozdravljenih, preminulih, kod nas i u svijetu. COVID-19 i koronavirus najprisutnije su riječi u svim narodima i jezicima. O njima se govori i raspravljaju mladi i stari, siromašni i bogati, slavni i anonimni, učeni i neuki. Jer smo pred novim izazovima čuju se suprotstavljena i suprotna mišljenja. Dok nas s jedne strane ta zasićenost iritira, s druge strane i sami smo postali ovisnici informacija o pandemiji, kao i o cjepivu…

3.Dakako, u svojoj razboritosti i odgovornosti potrebno nam je svima poštivati mjere i učiti, jer svi smo na neki način zdravstveni djelatnici u svojoj sredini. U tome nam je dobro polazište evanđeosko načelo: „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga“, što prevedeno znači: Poštuj mjere, jer štiteći sebe, štitiš drugoga. U pitanju je zdravlje i život bližnjega. Braćo i sestre! U toj bujici informacija koje nas ipak čine neizlječivim ovisnicima vijesti o pandemiji, kao i o potresu, smijemo li postaviti jedno pitanje koje je istovremeno heretično i logično: „Virus i potresi jesu li nijemi ili imaju kakvu poruku?“ Naravno poruka uključuje osobu. Mogu li se ove nevolje vidjeti kao jedno upozorenje i pitanje: „Quo vadis čovječe?“ Koliko su u pravu oni koji u svim ovim događajima - znakovima vremena - vide moguće učinkovito cjepivo za ozdravljenje čovjeka i njegovih odnosa sa Stvoriteljem, bližnjim i prirodom?

4.Svakako, put oholosti, umišljenosti, autonomnosti, kao ni put narcisoidnosti, sebeljublja, zatvorenosti nije put dobra i nade. Bez daljnjega, stvoreni svijet i stvoreni čovjek, međusobno su sudbinski povezani. Čovjekov otpad od Boga potresao je i zemlju. Čovjek zaražen virusom grijeha prenosi zarazu narušenih odnosa i u svoj ambijent. Moralno zlo čovjeka i fizičko zlo prirode, međusobno su tajanstveno povezani. U tom svjetlu povezanosti čovjeka i prirode, pandemije, potresi, poplave nisu tek šutljive pojave. Tako, znanstvenik John C. Lennox, profesor matematike i filozofije, u svojoj knjizi „Gdje je Bog u doba koronavirusa?“ može reći: „Bog nam šapće u našim užitcima, progovara nama u našoj savjesti, ali viče u našoj boli. Ona je njegov megafon koji budi gluhi svijet“. Želi nas probuditi iz našega sna i upozoriti na promašenost puta oholosti i sebeljublja.

5.Draga braćo i sestre! Bog ne ostaje po strani u ravnodušnosti prema nama. U svojoj milosrdnoj ljubavi on sam silazi k nama; on pravedan, prihvaća našu grešnost. Bog sam u svome Sinu, našem Spasitelju, prihvaća našu patnju, svu moralnu i fizičku bijedu ljudskoga života, dajući joj snagom ljubavi svoga križa smisao i preobraženje. Čovjek na putu Prometejske oholosti, kao i putu narcisoidnog sebeljublja, u srazu života i smrti postaje gubitnik. Utjelovljena Božja ljubav, u svemu nama slična osim u grijehu, u sudbonosnom finalu života i smrti, pobjeđuje grijeh ljubavlju, smrt životom, grob uskrsnućem.

6.Ono pitanje: „Quo vadis čovječe?, u Kristovu križu i uskrsnuću ima svoj odgovor i radosni cilj - Božansku dimenziju ostvarenosti našega života. Raspeti i Uskrsli Krist čudesna je i radosna vijest, razlog je našega javljanja vama, braćo i sestre! Javljamo vam dobru i radosnu vijest, vijest postojane i sigurne nade: Krist uskrsnu, nada naša! On koji je prošao zemljom čineći dobro (Dj 10, 38), on je naše najveće dobro i sigurna nada - Put, Istina i Život. Po Kristu i s Kristom i u Kristu, Bog Otac nas rađa na dostojanstvo svojih sinova i kćeriju. Snagom svoga Duha razlijeva svoju ljubav u našim srcima, osposobljavajući nas, već ovdje i sada, za život i izgradnju novoga čovjeka i boljega svijeta. U tome pomažu nam i nevolje koje nas pogađaju. Sve to pridonosi našoj većoj solidarnosti i zajedništvu, da možemo biti bolji ljudi nove budućnosti. Samo ako nam je Bog zajednički Otac možemo biti braća i sestre - društvo i svijet „univerzalnog bratstva“ i „integralne ekologije“ - na što nas poziva papa Franjo u svojim enciklikama „Fratelli tutti“ i „Laudato si“.

7.Nije li potrebno u našoj zasićenosti vijestima o pandemiji i potresima u središte naše stvarnosti staviti ovu radosnu vijest Kristova uskrsnuća, događaj koji je „pravo cjepivo“ i lijek ozdravljenja od svih ugroza pa i smrti i groba?! Braćo i sestre, kršćani! Nismo kršćani jer ljubimo Boga, nego jer nas Bog ljubi - kršćani smo! Isto tako, ne vjerujemo mi da je Isus uskrsnuo, nego vjerujemo jer je Krist uskrsnuo! Krist je bitan i nema drugoga imena u kome nam se spasiti! Najvažniji temelj naše humanosti i nade, našega „novoga normalnoga“, jest Bog - Otac svih ljudi - koji nam očituje svoju ljubav u Kristovu križu i uskrsnuću. Dok vas srdačno pozdravljamo, braćo i sestre, iskreno i radosno želimo vama, vašima i svim ljudima dobre volje da po vjeri, ljubavi i nadi Krist Raspeti i Uskrsnuli prebiva u vašim srcima, odnosima i ulogama; da zajedno rastemo u spoznaji nadspoznatljive ljubavi Boga Oca prema nama!

Krist uskrsnu, doista uskrsnu! Aleluja! Aleluja!

Vaša braća i nadbiskupi,

Marin Barišić

splitsko-makarski

nadbiskup metropolit

 

Dražen Kutleša

splitsko-makarski

nadbiskup koadjutor