Postojanje besplatnoga nije pokazljivo i dokazljivo. Uostalom, svako pokazivanje besplatnoga, uništava ga. Samo ispitivanje niječe postojanje besplatnoga. Samo ako imamo besplatno ponašanje, možemo susresti nešto besplatnoga. Sumnjati u besplatno uvijek je moguće. Ako na trenutak prihvatimo sumnju, veoma brzo joj se nećemo opirati. Očitost sumnje za nas je preočita. Malo vjerujemo da netko nešto čini drugima badava. Vjerovati u besplatnost je kao prava vjera.

To se vjerovanje utemeljuje na ničemu drugome nego na vjeri. Istodobno se susrećemo s uzjamanošću privlačnosti između subjekta i objekta i problematičnog vrćenja u krugu. Besplatnost možemo prepoznati samo ako ga dijelimo. Mi možemo ispovijediti i posvjedočiti da besplatno postoji, ali je pitanje jesmo li ga u stanju pokazati. Zadivljujući vid besplatnoga je samo njegovo pokazivanje kao čisti temelj svega: slobodno i badava, jasna melodija koja nadilazi sve ostalo. Proroci, apostoli i pjesnici redovito se šale s nužnošću pokazivanja nečega od čiste besplatnosti. Skloni besplatnosti i koji se njoj posvete, uspijevaju je uočiti u svim stvarima. Jer u najintimnijem dijelu svake datosti, krije se božanski sin koji se igra, koji je prisutan svugdje i zabavlja se u društvu onih koji su mu slični. Knjiga Izreka tog sina naziva „početak mudrosti“. Isus se pouzdaje da ta mudrost prelazi preko njega. Pa i ako netko ne želi plesati na trgu na njegove note, on nastavlja jer kaže “mudrosti je učinjena pravda od svih njezinih sinova“. Besplatnost, makar ne znali koliko može biti neprepoznata i ismijana, veoma često je izbjegnuta. Uočavamo je kao prijetnju, jer uvodi neke elemente igre i slobode u red nužnosti, dužnosti. Besplatnost je za neke prelagana, a za neke preteška. Istinska opasnost. Logika osvete dršće pred onima koji naviještaju oproštenja badava. Besplatno oproštenje ima nešto šokirajućeg. Bog Isusa Krista oprašta dugove pokrenut čistom samilosti. Isus vidi svoga Oca koji daje da „njegovo sunce izlazi nad pravednima i nad nepravednima“. Slične tvrdnje neke zadivljuje, a izazivaju druge. Svi neobraćeni Jone se sablažnjuju dobrotom tolike besplatnosti. Religiozni ljudi nisu primljivi za besplatnost. Radije su skloni zasluženosti. Razlučivanje besplatnoga je umijeće učinjeno s pozornošću i divljenjem. Zapravo, ono najnužnije za život, kao sunce, zemlja, zrak, voda, izmjena godišnjih doba, rađanje nove zore, sve je besplatno. Sve je to materijalizirana Božja ljubav. Ako smo budni uočavamo čudo. Besplatnost. Kada uočimo besplatnost, imamo izvor zahvalnosti bez granica i divljenja bez mjere.