NAROD BUDUĆNOSTI (Lk 1,67-79)
Na dobro vam došao Badnji dan. Sutra je bogatije od danas, ali treba još doći. Jesmo li toga svjesni? Mi smo ljudi od modernoga svijeta očekivali svoje ostvarenje, i razočaranje se preobrazilo u pakao otuđenja. Pristoji se nama kršćanima ostaviti sve. Nadati se svemu. Ljubiti samo Boga. Svom pameću, dušom i životom. Naša je nijemost znak nedostatka vjere. Naša pjesma, znak je vjere koja nas stavlja u kor spašenih.
Zaharija prorokuje. Proroštvo se ne sastoji od proricanja budućnosti, nego od govorenja Božjih riječi. Prorok vidi stvarnost onako kako je Bog vidi. Čitava je povijest sam Isus. On sadržava cijelu budućnost čovjeka. Proroštvo je potpuno u sjećanju Bogo-čovjeka Isusa u kojemu „tjelesno prebiva punina božanstva“ (Kol 2,9).
U Zaharijinom hvalospjevu upoznajemo srce, unutrašnjost našega Boga. Iz njegove unutrašnjosti izvire milosrđe. U njemu otkrivamo naš izvor: majčinsku i materinsku ljubav Boga koji nas ne može ne ljubiti vječnom ljubavlju, nužnom i besplatnom, jer je On takav. On se sprema ući u naše živote s tako snažnom svjetlošću i dobrotom, da sve ono što smo mi ljudi napravili može pasti u zaborav.
Bog nas pohađa svojim milosrđem. Središte je Evanđelja Očevo milosrđe koje odsijeva na licu Njegova Sina. Utjelovljenje Riječi, najveće je Božje djelo. Utjelovljenje se događa da rasvijetli i spasi čitav svijet. Mi bismo kršćani trebali živjeti od Riječi koja je tijelom postala. Isus je „mlado sunce s visine“. Sunce je božanski simbol novoga i pobjedonosnoga svjetla nad noću. Početak Božjega dana. To sunce obasjava nas što sjedimo u tami i sjeni smrtnoj. Obasjava sve, zarobljenike neprijatelja, bačene u tamu zatvora i lovinu užasa smrti.
Prosvijetljeni ovim svjetlom, mi sami postajemo svjetlo. U tom svjetlu možemo svoje korake upraviti na put mira, koji nam je prije bio nepoznat. Ako ga ne poznajemo sličimo uzburkanom moru koje se ne može smiriti i čije vode nose mutež, blato, smeće.
Danas, prvu riječ koju Duh u nama potiče jest blagoslivljanje i hvala. Najprije recimo Bogu hvala. Zatim otkrijmo motive hvale. Bez svjetla njegova lica, ne možemo otkriti motive hvale. Ako držimo oči fiksirane na zemlju, ne vidimo sunce, premda su stvari osvijetljene. Štoviše, riskiramo da ih zamijenimo za sunce i uhvatimo se za njih, čineći od njih objekt posjedovanja. Prvi i zadnji motiv hvale je Božji pohod, Njegov pogled na zemlju. Blagoslivljanje izvire iz tog pohoda koji nam otkriva Njegovu ljubav prema nama koja pobjeđuje svaki strah. Utjelovljena je Riječ Božji blagoslov među nama, u našoj sredini. Budimo danas ljudi blagoslivljanja. (fač)