BOG JE LJUBAV (Iv 20,1-8)
Poslije sjećanja prvoga mučenika, svetoga Stjepana, prisjećamo se onoga apostola kojega je Isus posebno ljubio. Evo nam još jedno znakovito približavanje blagdanu Božića. Sveti Ivan, svojim iskustvom i ponavljajućim pisanjem o Božjoj ljubavi pokazanoj u Isusu Kristu, zaslužuje svoj blagdan u blizini Božića. On se tako nalazi u blizini Betlehema, kao što je bio i uz križ. Upravo su to dva mjesta u kojima Bog pokazuje svoju ljubav.
To su mjesta koja svjedoče dokle seže nevjerojatna Božja ljubav prema nama. Činjenica da je sveti Ivan tu, dovoljna je da se podsjetimo da je Božić nadasve otajstvo ljubavi.
Ivan je evanđelist utjelovljena. Zaokupljen je stvarnošću utjelovljena. On želi podsjetiti sve da „ono što je on vidio svojim očima i što su njegove ruke opipale“ jest Riječ koja je postala tijelom. Sin je Božji doista uzeo našu ljudsku narav, a ne samo privid čovjeka.
Istom snagom, sveti Ivan potvrđuje identitet između onoga kojega su vidjeli mrtva na križu s probodenim bokom i uskrsloga na dan Pashe. Nemoguće je dakle odijeliti utjelovljenje od uskrsnuća. Nužno je bilo da Riječ postane istinsko tijelo da bi moglo umrijeti i uskrsnuti. To je stvarnost spasenja.
Ne trebamo se čuditi ako smo danas na blagdan svetoga Ivana pozvani da, uz jaslice, pogledamo i grob na koji je Ivan trčao na dan Uskrsa. Pogledavši u grobnicu, i vidjevši da je prazna, Ivan „vidje i povjerova“. Zavirio je u tajnu Isusovog uskrsnuća i povjerovao u njegovu veličanstvenu prisutnost među nama po Duhu.
Istina, on nije svjedok uskrsnuća. Nitko nije bio prisutan kada se izmučeno i ubijeno Kristovo tijelo preobrazilo u uskrsno tijelo. Ivan je svjedok praznoga groba. Prazni grob je pretpostavka kršćanske vjere koja stavlja čovjeku kao odredište, ne smrt, nego život. Otkriće praznoga groba otvara traženje prema nepoznatome. Smrt postaje biti pouzdani cilj. Prestaje biti siguran promašaj svakoga puta. Gospodin koji je u smrt položen, nije više tu. Prazan grob je činjenica i vjeruje se u ono što znači: smrt je mrtva, Isus je živ. Ivan je to vidio, i povjerovao je. Vjerovati nije lakovjernost, nego najrazumnije iščitavanje stvarnosti. Uskrsli život znači zacijeljene rane, grijeh ostavljen u prošlosti, zlo zaboravljeno. Duboko u sebi posjedujemo ono za što je Ivan posvjedočio da ne može biti u grobnici: Život. Nedjelja, dan uskrsnuća, jest dan koji sadržava sve dane. Kršćanin treba po-nedjeljiti sve dane, živeći u svakodnevnoj fešti, u svjetlu utjelovljenoga i uskrsloga Gospodina.