NAPOR TRAŽENJA (Iv 7,40-53)
Mi smo veoma često uznemireni. Uznemiruje nas stanje u obitelji, u društvu, u politici, u Crkvi. Uznemireni smo zbog nepravde, nepoštenja, nezaposlenosti,... Uz te uznemirenosti, malo ili gotovo nimalo, nemamo religiozne uznemirenosti. Duhovna uznemirenost kao da nam je strana. No, potrebno je da nas Isus uznemiri. Potrebno je da se On stvarno stavi, zbog onoga što jest, u naše postojanje kao stvorenja.
Ispitivati se o Isusu, željeti Ga jasno upoznati, ne samo na razini informacije nego i na razini smisla svakodnevnoga postojanja, zbilja je najčasniji oblik istraživanja kojim raspolažemo da postanemo ono što jesmo.
Upravo preko traženja uspijevamo biti ono što jesmo. Istina, postavljati sebi pitanja o naravi svojega bića i na njih odgovoriti, veliki je napor. Često se nađemo u slijepoj ulici. Ne znamo dati otvorene odgovore na pitanje tko smo mi.
Dolazak Isusa Krista pomaže nam i u ovome. Njegov dolazak nije samo religiozni događaj. Njegov je dolazak i ontološki događaj, događaj podrijetla. U Njegovu dolasku utemeljuje se potpuno novi odnos između nas i bića Boga iz kojega dolazimo i u kojemu postojimo. Mi smo zbilja po Njemu pozvani u život i On je sada osobno s nama.
Koji učinak u nama ima dodir, licem u lice, očima u oči, s onim koji nas podržava svojom riječju? Ta apsolutno izvanredna činjenica silazi na nas bez da je uočavamo ili bez pobuđivanja unutar nas potresa značenja? Druga tvrdnja je točna.
Ako je Isus naše počelo i naš razlog, onda je jasno da samo pronalazeći Njega, pronalazimo i njih. Ako je Isus naš izvor i razlog postojanja, samo u Njemu možemo konačno shvatiti tko smo i za koga smo. Budući da nas On traži, On nas posjeduje. Kao što mi posjedujemo svoje riječi i svoje misli, jer ih mi proizvodimo u sebi, tako On nas smatra svojim riječima i svojim mislima koje je stvorio iz ljubavi. On je onaj u kojemu trebamo tražiti sve. On je naš uzrok koji nas je došao uzeti sebi. Susrećući Njega, bolje razumijemo, shvaćamo sebe. Zato nas poziva da se ukorijemo u Njemu sve do postajanja kao On.
To je izvor nemira i poticaj traženja. Krist je zna nas onaj na kojega je Bog stavio svoj pečat, otisak postojanja. Krist je čovjek koji silazi iz Božje slave. On je sjeme u kojem se pronalazi ljudski cvijet. Pronaći Njega znači pronaći istinsko hodočašće života.
Nužno je da nas Isus uznemiri više od svih i više od svega. Potrebno je da On postane, jedini je u stanju to i postati, naš apsolutni mir. Tako postojati je ljubav u kojoj se rađamo, iz vode i Duha Svetoga, kao nova stvorenja. Jedino tako možemo postati sposobni ljubiti s ljubavlju kojom smo ljubljeni. (fač)