APSOLUTNOST LJUBAVI (Mt 5,43-48)
Kaže se da je ljubav spontana. Sveto pismo, puno stvarnije od našega iskustva, kaže da je ljubav zapovijed. Mi tu konkretnost doista možemo potvrditi. Sebeljublje je spontanije od ljubavi. Vrlo često nazivamo ljubavlju ono što je čisto sebeljublje. Mi ljubimo drugoga zbog vlastite potrebe. Ljubiti drugoga ne znači svesti ga na hranu vlastitoga apetita. Rijetka je besplatna ljubav s kojom netko prihvaća kako je prihvaćen. Ljubav je besplatna ili nije ljubav. Ljubav koja nije besplatna naziva se razvratnicom. Ona nije u interesu drugoga, nego koliko nam drugi može dati. Kako onda ljubiti svoje neprijatelje?
Mrziti neprijatelja je općepoznato i prihvaćeno. Na to nije imun ni Stari zavjet. Ljudska solidarnost, nužna za življenje, veoma je često solidarnost protiv. U samom Svetom pismu sporo je shvaćanje Božje ljubavi prema svima. Kada se čita Sveto pismo, treba imati na umu da Bog govori ljudskim jezikom. U objavi imamo evoluciju. Od Boga jakoga i strašnoga, zajedničkog svim narodima, progresivno stižemo do Boga milostivoga i milosrdnoga, darežljivoga i punog ljubavi koji se dopušta ganuti. S Isusom je stiglo to vrijeme.
Mi imamo neprijatelje. Tko kaže da nema neprijatelja taj još nije otvorio oči. Razumski možemo zaključiti da je dobro ljubiti neprijatelje. Možda je dobro učiniti i neki zakon koji zapovijeda da ljubimo svoje neprijatelje. Ali nijedan zakon ili bilo koja kategorička zapovijed nisu u stanju učiniti da bilo koga ljubimo, a još manje neprijatelja. Štoviše, mogu nam se roditi daljnji osjećaji krivnje.
Ljubav prema neprijateljima je bitnost kršćanstva. Ljubiti neprijatelja znači upoznati Boga u Duhu. Bog doista nema neprijatelja, nego samo sinove i kćeri koji su za nas braća i sestre koje trebamo ljubiti. Bog ne prekida vodu i struju onima koji ne plaćaju račune. Njegovo sunce i Njegova voda, Njegova ljubav i Njegovo milosrđe su za sve.
Kao i sve druge Isusove zapovijedi, nije riječ o nemogućim obvezama, nego o oslobađajućim darovima. Ako ne ljubimo neprijatelje, još nemamo Duha Gospodnjega, koji upravo tu objavljuje beskonačnost i besplatnost svoje ljubavi. Ako naša vjera ne stigne do toga, preda nama još ostaje dugi put upoznavanja i shvaćanja Boga. Svete ratove, tko ih želi ako ne neprijatelj? Trebamo jasno i snažno reći da onaj tko u ime Boga ubija, bilo fizički bilo moralno drugoga, dvostruki je kriminalac: protiv čovjeka i protiv Boga.
Ljubav prema neprijateljima je pokazatelj slobode od zla. Ljubav prema neprijateljima zna razlučiti između dobra i zla. Samo ne čini pogrešku da ljude dijeli na dobre i zločeste. Ona zna djelovati u istini djelotvorne ljubavi. To je znak da smo izišli iz ljudske mjere kao mjere i ušli u božansku mjeru koju nazivamo milosrdna ljubav.
Kršćanstvo nije religija zakona nego slobode. Slobode da ljubimo kako smo ljubljeni. U njoj se ispunja svaka pravednost. Ako ljubimo slobodni smo i ne činimo zlo nikome. Ako činimo zlo, još smo uvijek robovi zakona koji kršimo. (fač)