crkva1Donosimo kronološki prikaz nastanka župne zajednice i svetišta Gospe Sinjske, koji obuhvaća period od 1357. do 2009. god. Vjerujemo da ćete pronaći niz zanimljivih detalja iz naše povijesti. 

  • 1357. god. - zauzimanjem cetinskog kneza I. Nelipića započeo je s djelovanjem samostan i "crikva sv. Marije poda Vsinjem".

U samostanu bi smješteno središte Cetinske kustodije. U toj se crkvi častila Bogorodica. Nakon upada Turaka u Sinjsku krajinu, 1490. god., samostan i crkva su spaljeni, a kad je Sinj pao pod Turcima, 1513. i definitivno 1536. god., crkva i samostan su razrušeni te nastupa vrijeme progona.

  • 25. rujna 1686. - kršćanska vojska, pod vodstvom generala Jerka Cornara, oslobodila je Sinj od Turaka. Među zaslužnim franjevcima – vitezovima spominje se o. fra Mate Juranić, starješina makarskog samostana, koji je okupio narod iz Zabiokovlja i Imotske krajine te s njim došao pomoći u oslobođenju Sinja.[1]
  • Listopad 1687. - franjevci i puk iz Ramske krajine došli su u Cetinu. Sa sobom su ponijeli čudotvornu sliku Majke od Milosti (naslikana koncem 16. ili poč. 17. st.). Smjestiše se najprije pod vedro nebo Sinja. Malo zatim, nevoljom tjerani, prijeđoše u Dugopolje, u Klis pa u Split; a drugi mali dio osta u Cetini. Tri godine u Sinju nisu imali trajno sklonište.
  • 21. ožujka 1690. - fratri su stvorili odluku da se vrate u Cetinu, gdje je njihov narod smješten, te su zaprosili pomoć od Mletačke republike i ona im dariva na Čitluku zemljište za uzdržavanje i kulu bega Sultanovića. Isto tako, Duždevim pismom dobivaju zemljište sa sjeverne strane sa zidinama turske džamije, gdje će se i smjestiti i prihodima uzdržavati.
  • 1691. - fratri se vraćaju iz Splita (Sustipan) k svojemu puku u Cetini. Podno tvrđave, s pomoću puka i vlade, tursku džamiju prenamijeniše i blagosloviše kao crkvicu sv. Franje i uza nju načiniše ševareti samostančić. Kako je naroda dolazilo sve više, a crkvica bijaše premalena, dobiju fratri idućih godina od mletačke vlade pozitivan odgovor za komad zemlje podno Kamička. Tu odlučiše graditi pristojniju crkvu i samostan.
  • 1696. – fratri su se konačno smjestili uza svoj narod i od tada u sinjskoj varoši, pod zaštitom Majke od Milosti, započinje djelovati župa.
  • 1698. - fra Pavao Vučković pozva gosp. Ivana Ragužića Trogiranina dogovore s njim da im prema nacrtu sagradi crkvu i samostan. Crkva bi imala apsidu i četiri presvođene kapele, a uz glavnu kapelu u istok i u jug imao bi biti lijepi zvonik. Crkva je imala jedinsveni primjer u arhitekturi Dalmacije. No, malo potom udariše nove nevolje.  

Turci nisu mogli prežaliti gubitak Sinjske krajine, pa željni osvete, udariše iste godine preko Prologa u Cetinu da osvoje Sinj i Krajinu (predvođeni pašom Dalbatanom). Turska vojska pregazila je kod Čitluka Cetinu i udari najprije na kulu Sultanovića. Tu je, nesretnim slučajem (požar), pobijeno sedam fratara, a fra Pavao Vučković je odveden k paši Dalbatanu. S njim je prispio do Bagdada. Turci su spriječeni i otjerani iz Cetine. Fra Pavao se nakon godine dana boravka u Bagdadu izvukao i pobjegao.

  • 1699. - započela se zidati nova crkva u Sinju. Temeljni kamen postavio je vrhovni providur Alviz Moćenigo. Majstor gradnje ipak ne bi gosp. Ragužić, nego gosp. Andrija Ruspini iz Bergama. Uz crkvu i samostan sagradi se na tom zemljištu i okolo njega, malo po malo, i drugih kuća i tako bi uređen sinjski trg. To je bio početak novoga Varoša Sinja. Iz iste godine sačuvane su i župne matične knjige (danas u DAZ).
  • 22. listopada 1703. - iz Mletaka se vraća fra Pavao. Stekao je zamjetnu svotu novca i podupro nastavak gradnje. Država je dala za gradnju dio desetine što se skupljala u Cetini, prihod je išao i od splava na Trilju. U crkvi bi izgrađeno 100 grobnica za deset banderija sinjskoga područja. Narod je sa svoje strane svesrdno pomagao gradnju.
  • 1709. – u nedovršenoj crkvi splitski je nadbiskup Cupilli održao službu Božju i dijelio sakrament sv. krizme, prema izvještaju fra Ivana Markovića.
  • 1712. – Gospina crkva je dovršena i pokrivena. Bijaše to prva zgrada današnjega Sinja. Gradnja je zapala 14 tisuća dukata. Zvonik bi ostavljen za bolja vremena. Fratri su nastavili stanovati u spomenutom samostančiću kod sv. Franje podno tvrđave, sve do 1714. godine.
  • 1714. - Nepažnjom jednog mladog kandidata - novaka, franjevački je samostan uhvatio plamen i sav se zapalio. Fratri su se jedva spasili. Crkva je ostala čitava i slika Gospina u njoj. To bijaše velika nevolja za fratre, jer zima se primicala, a samostan pod Kamičkom nije bio zgotovljen. Pomoću naroda, samostan je ubrzo pokriven i smještaj u njemu omogućen.
  • 24. srpnja 1715. - bosanski serašćer Mehmed-paša Ćelić okupio je silnu vojsku (60 tisuća), došao k Cetini, s nakanom da preotme kršćanima sinjski Grad – ključ srednje Dalmacije. Prvih dana kolovoza opkole Sinj i stadoše ga osam dana udarati ognjenim zrnima. Izgorje stari Varoš, izgorješe i obje crkve: i mala sv. Franje i lijepa nova Gospina. Od žalosti "proplakaše svi vjernici", veli stari Ljetopisac…
  • 15. kolovoza 1715. - strašni rat završio je pobjedom kršćanskog oružja, upravo na slavni dan Uznesenja Marijina. To bijaše posljednja velika pobjeda u kojoj je došla pomoć "neba" – zagovor Presvete Bogorodice, koja se od tada prozva Čudotvorna Gospa Sinjska. Sada je trebalo iznova zidati izgorene kuće, nanovo obrađivati poharana polja. A svojoj Gospi nastojahu narod i fratri dostojnu crkvu podići.
  • 1716. - u spomen Gospinoj pobjedi Sinjani utemeljište vitešku igru Alku. Muškarci vični ubojitu koplju jašući na konjima, pogađaju u trku željezni prsten po imenu alka. Igranje Alke počelo je 1717. i bilo je povezano s proslavom Velike Gospe (15. kolovoza), koja je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini vjerski i narodni blagdan.
  • 22. rujna 1716. - splitski nadbiskup Cupilli okrunio je Gospinu sliku zlatnom krunom, što su je časnici dali izraditi u zahvalu za pobjedu (oko osamdeset cekina). Staviše natpis "In perpetuum coronata triumphat - anno MDCCXV" (Zauvijek okrunjena slavi slavlje - god. 1715.).
  • 1718. – u sinjskoj je tvrđavi, nakon pobjede nad Turcima, ustanovljena župa i župna crkva sv. Mihovila, čiji je opsežan inventar opisan pri drugom pohodu nadbiskupa Cupilija. Od te godine ova župa pripada samostanu.[2]
  • 1721. - slika Čudotvorne Gospe Sinjske u procesiji je donesena s Grada i po drugi put postavljena u crkvu pod Kamičkom. Postavljena je u drveni okvir (fra I. Mialjić). Napravljene su potom stepenice iznad oltarnog stola za svijećnjake i cvijeće.
  • 1723. - crkva bijaše popravljena i pokrivena (Andrija Ruspini), a uz nju i dio samostana, u koji se smjestiše preostala braća franjevci koji su bili u Splitu.
  • 1724. - fra Pavao Vučković nabavi iz Mletaka dva velika zvona. Onaj lijepi i veliki zvonik, što bijaše u starom nacrtu, nije se sagradio. Ipak nešto zvonika moralo je biti kad su nabavljena dva zvona (možda o kakvim skelama vani?!).
  • 1729. - postavljene su prve orgulje u Gospinu crkvu, zaslugom gvardijana fra Bone Buljana.
  • 1731. - postavljene su postaje križnoga puta u Gospinu crkvu.
  • 1732. - sinjska župa ima pomoćnu crkvicu sv. Katarine u selu Lučane.
  • 1733. - Sinjani učiniše Gospi novi drveni i dijelom pozlaćeni oltar, iz zahvalnosti što ih je oslobodila od kuge (1731./32.). U svečanim se danima kapela s Gospinim oltarom oblagala damastima i ukrasnom lanenom tkaninom.
  • 1738.–1745. - za gvardijanstva fra Luke Tomaševića i fra Ivana Miljkovića, izrađeni su i postavljeni na Gospinu crkvu novi prozori; izrađena je Gospina kapela u crkvi te kameni oltar sv. Ante.
  • 1747.–1752. - za gvardijanstva fra Bone Buljana i fra Marijana Jurića, proširen je i povišen samostan te ševarom pokriven. U crkvu su postavljena dva kamena oltara – sv. Josip i sv. Paškal, a Gospin i glavni oltar više su uređeni. Bratimi Mrtvih duša podigli su oltar sv. Franje u Gospinoj crkvi (1750. god.).
  • 1748. - fra Jeronim Filipović, provincijal, dao je načiniti u Veneciji za Gospinu sliku srebreni okvir u kojemu se i danas nalazi (vrijedan 200 cekina).
  • 1752.–1757. - za gvardijanstva fra Petra Vuletića i fra Frane Buljana, postavljeno je drvlje na samostansku zgradu i sve pokriveno kupom.
  • 1763.-1764. – zaprijetila je ponovno teška kuga. Sinjani se opet utekoše Gospi i obećaše joj novi, mramorni oltar. Gospa je obranila svoj narod. Nakon prestanka zaraze Gospin je okvir dobio rokoko dodatke. Trideset godina radio se novi zavjetni oltar.
  • 1767.-1836. - duže je razdoblje u kojem je samostan proživljavao mnoge nevolje: obustava oblačenja novaka (1767.-1778.), posljedice potresa, nevolje sa samostanskim imanjem na Čitluku, zapuštenost samostanske zgrade, i drugo.
  • 28. studenoga 1769. - oko podneva je, uslijed velikog potresa, mnogo stradala Gospina crkva, više nego 1715., "potpuna ruševina!" Tvrđava je napola razrušena, a crkva sv. Mihovila porušena. To je označilo kraj tvrđavne župe. Po treći put trebalo je dizati Gospinu crkvu, ali sada iz temelja. Tlocrt crkve bi izmijenjen. Kapele s južne strane porušene su, a sa sjeverne strane pretvorene u spremišta. Zidovi su pojačani. Crkva je dobila barokne, visoko položene prozore. Napravljene su udubine za šest oltara. Radnju je vodio graditelj iz Napulja (isti i za katedralu u Makarskoj). 
  • 1771. - crkvu je izgradio i pokrio isti majstor, gosp. Ruspini (u mjesecu svibnju). Ovoga puta crkva izvana nije bila onako lijepa kao prije. Izgubila je četiri pobočne kapele, ali su joj zidovi bili debeli kao kakvi bedemi. Interijer crkve: sedam oltara s velikim prostorom – ugađao je oku i krijepio dušu.
  • 1783./1784. - još teži udarac na Sinj: ponovno haranje kuge i gladi. U Krajini je pomrlo preko tisuću i pol ljudi, a u sinjskoj župi umrlo je 129 osoba, bez sitne djece. Mnogi su tada utekli u tursku carevinu, pa je stanovništvo palo na polovicu.
  • 1775. - na krovu crkve sazidan je, zapisa Ljetopisac, "kukavni zvoničić", koji je "grdio milo Svetište" – jer nije prošlo ni pedeset godina (oko 1820.-ih), a ljudi su se bojali da se ne sruši. Trebalo ga je svako malo popravljati i potpačivati: "sav izvezan, obrđan, stijene poispadale, druge se naherile – ama prava nagrda!". U zvonik bi smješteno pet zvona (šesto je nabavljeno 1794. god.).
  • 1775./1776. - zidine Sinjske tvrđave (stradale od velikog potresa iz 1769.) počele su se rušiti s više strana. Stanovnici tvrđave, pa i vojnici, polagano su se raseljavali i nastanjivali u podvaroš ili varoš koji se počinje nazivati Sinj.
  • 1780. - fratri su kod poznatoga mjernika Corira dali napraviti katastarsku knjigu Sinja.  
  • 1782. - sinjski bilježnik Ivan Surić naziva naselje ispod Grada – tvrđave Sottoborgo – Podvaroš. Obuhvaćao je predjele Gorućice, današnje kuće Vučkovića i Tomaševića, kao i kuće Milošević – Arnaut, iako ih stavlja i u Glavice. U Podvaroš spada i predio oko Odrne.
  • 1783. - u Cetini je zavladala velika glad. Ona je pripomogla slabljenju otporne snage pučanstva, što je uzrokovalo tešku bolest kuge. Umrlo je u cijeloj Krajini više od 1200 osoba (izvještaj J. Bajamontija).
  • 1787. - crkvica sv. Katarine u Lučanima bila u vrlo bijednom stanju, na što je intervenirao sam nadbiskup Cippico.
  • 1790. - završen je svoltani krov nad Svetištem i lađom. Stare orgulje zamijenjene su novim (19 registara, majstor Nakić) i smještene su iznad redovničkog kora.
  • 1795. - dovršen je novi mramorni Gospin oltar na kojega je postavljena sveta Prilika. Dijeli se na tri glavna dijela: žrtvenik (iznad tri mramorne stepenice), središnji dio (tri metra visok, s Gospinom slikom u središtu, u obliku carskoga prijestolja) te okvirje oltara (do vrha kapele). Sa strana oltara izvijaju se po dva mramorna stupa, a odozdo se kao kakav golemi cvijet diže mramorni stalak. Od stalka prema vrhu mramor je izduben i u tu je dubku smješten umjetnički srebreni okvir sa sv. Prilikom. Okvir je visok 1 metar i 82 cm. Iznad okvira nadvija se velika kruna od bijeloga mramora.
  • 1809. - francuski su vojnici, bojeći se ustanka, sinjsku tvrđavu digli u zrak i teško razrušili.
  • 1822. - u sinjskoj je župi, poslije duže godina, slavlje sv. krizme. Kako je stolica splitskoga nadbiskupa bila ispražnjena, sakrament je podijelio apostolski pohoditelj i krčki biskup Šintić. Krizmano je u Sinju kroz osam dana 9.630 osoba.  
  • 1836. - početak je svekolike obnove, pod vodstvom gvardijana fra Ante Zorice (25 godina na službi gvardijana i župnika). Uskrisitelj je samostanskog života. Preustrojio je i stavio u red samostansko imanje na Čitluku. Podigao je novu samostansku zgradu na Pijaci. Podigao novi kat samostanu. Bijaše čovjek pronicava uma, vesele ćudi i dobra srca.
  • 1854. – u Sinju je započela javno djelovati franjevačka gimnazija, prva u Dalmaciji na hrvatskom nastavnom jeziku.
  • 1861.–1863. - za gvardijanstva fra Špira Tomića, izvršena su velika popravljanja crkve. Učinjen je novi krov, kupom je pokrivena samostanska zgrada do javnog trga. Crkva je nešto povišena i uređeno je svetište. Kor je premješten na dno crkve.
  • 1867. - postavljen je kamen temeljac zvoniku.
  • 16. listopada 1871. - u župi je započelo djelovanje Trećega reda sv. Franje – najstarije vjerničko društvo u župi - nastojanjem dr. fra Ivana Markovića i fra Pija Poljaka.
  • 1875. - izrađen je veliki dio zida oko samostanskog vrta (za gvardijana fra Josipa Šustića).
  • 1876. - u crkvi je postavljen novi veliki oltar, izrađen u Splitu od gosp. Frane Montija. Oltar je zapao 11.550 forinti. Menza i stepenice velikog starog oltara premještene su pred oltar sv. Josipa. Iste je godine zamijenjen i stari kor iznad glavnih vrata i u njega su postavljene nove orgulje. Fratri su imali svoj kor iza glavnog oltara. Te je godine zatvorena franjevačka grobnica ispod glavnog oltara (danas kripta).
  • 1877. – Vodstvo zajednice Trećega reda u Sinju preuzeo je fra Petar Bačić i vodi je 31 godinu (1877.-1907.). Sveukupno je primio 395 članova. Zajednica je podijeljena na pet ogranaka – sela. Za svaki ogranak zadužena je učiteljica novaka. Ciljevi zajednice Trećega reda: članove učiniti praktičnim kršćanima, na ispomoć župnicima, pastoralni i karitativni angažman u župi. Kroz Treći red od osnutka su prošle 1062 osobe.
  • 1879. - u Sinju započinju svoje djelovanje sestre milosrdnice. Otvaraju uskoro žensku osnovnu školu i dječje zabavište. U teška vremena držale su i sirotište.
  • 1881. - fratri su angažirali majstora Andriju Perišića iz Splita da procjeni može li se na mjestu staroga učiniti novi zvonik. Za novi zvonik trebalo je postaviti nove temelje.
  • 1882. - Gospina je crkva tvrdim kamenom posaližana (kamenje je klesano od 1868. godine).
  • 1884. - Namjesnik grada inicirao je potrebu građenja novog zvonika. Od austrijske vlade tražila se pismena molba. Godinu dana poslije, 1885. god., splitski inženjer Markoća izradio je nacrt novoga zvonika, koji se imao zidati pri dnu kapele velikoga oltara.
  • 1887. - slavila se dvjestota godišnjica Gospina dolaska u Sinj. U spomen na taj prevažan događaj, posredstvom sinjskog župnika fra Joze Matića Stuparića, izgrađena je Gospina crkvica na starom Gradu. 11. kolovoza 1887. crkvica bi sagrađena i blagoslovljena. Te je godine, oko slavlja Velike Gospe, započela velika proslava. "Teško je opisati u malo riječi to slavlje. Dosta je reći, da Sinj nije nikada više doživio takve slave. Preko 12 000 duša iz cijele Cetine i iz daljih krajeva u sedamnaest procesija pope se na Gospin Grad. u sedamnaestoj je išao nadbiskup barski mons. Šimun Milinović, nekoć sinjski župnik, a za njim su četiri misnika nosila čudotvornu Gospinu Priliku, koja je eto poslije 1721. prvi put imala da dođe na svoj Grad. U novoj crkvici, pred Gospinom prilikom bi svečana sv. Misa, preko koje je ispred crkve govorio skupljenim vjernicima dični naš pjesnik pok. don Stjepan Buzolić. Ovime je crkvica na Gradu postala drugim Gospinim svetištem u našemu Sinju!"[3]
  • 14. veljače 1895. - stigla je od vlasti dozvola za građenje novoga zvonika, ali bez ikakve vladine pomoći. Tako je ostalo sve na sinjskom puku i franjevcima da započnu posao. Općina je pomogla s 3000 forinti. Fratri sve ušparano ulažu, čak se i zadužuju.
  • 19. srpnja 1896. - postavljen je kamen temeljac novom zvoniku. Nacrt je izradio inženjer Grazio. Prema tom nacrtu sazidana je do jeseni 1897. polovica zvonika. Dalje se nije moglo jer je potrošeno preko 35.000 forinti, a drugih 30.000 nije se moglo sakupiti. Što se sagradilo, bi pokriveno, a stari zvonik imao je služiti još neko vrijeme. A to se odužilo ravnih 30 godina. Nestašica, veliki svjetski rat i tisuće drugih zapreka učinile su odgodu.
  • 2. srpnja 1898. - težak potres uzdrmao je Sinj i Krajinu. Trešnja je trajala više dana. Sinjani su se utekli svojoj Majci i Pomoćnici, i Ona im pomože! Ne bijaše ni jedna žrtva. Zato se dana 2. srpnja, svake godine, pjeva sv. misa zahvalnica pred Gospinim oltarom, a na oltaru se izlaže zavjetni vijenac od 12 srebrenih zvijezda, na kojem stoji natpis: "Zavit Sinjana za potresa, 2. 7. 1898."[4]
  • 1903. - unutrašnjost Gospine crkve obnovljena je i ispunjena umjetničkim ukrasima; u prezbiteriju je naslikano krunjenje BDM. Nabavljene su također i postavljene tirolske drvene postaje križnoga puta u crkvi.
  • 1906. - postavljene su u crkvu nove Riegerove orgulje (16 registara).
  • 1909. – utemeljena je "Kongregacija Gospe Sinjske", s ciljem promicanja pobožnosti prema Gospi. Društvo bi podijeljeno na 14 zborova: omladinski, građanski i 12 seoskih – ogranci sinjske župe. Pokretači su bili fra M. Vezilić i fra S. Bačić.
  • 1913. - osnovano je društvo "Kćeri Marijinih" (oko 100 članova) te Društvo duhačke glazbe – kasnije "Glazba Gospe Sinjske".
  • 1914. - u okrilju župe Gospe Sinjske osnovano je "Društvo malenih podvornika" te "Nevina vojska Svetootajstvenoga Isusa". Društvo je osnovao fra Ante Cvitanović, župski pomoćnik u Sinju, a članovi Društva jesu mala djeca. Svrha je udruženja biti kao počasna straža i vjerni dvornici dragomu Isusu. Već prve godine broj djece popeo se do stotinu.

Iste je godine tiskan "Vjesnik Gospe Sinjske" (samo dva broja).

  • 1915./16. – poradi ratnoga stanja nije svečano proslavljena 200. obljetnica čudesne obrane Sinja i krunjenja Gospine slike.
  • 18. studenoga 1920. - časne sestre franjevke preuzimaju vodstvo samostanske kuhinje.
  • 13. veljače 1922. - nastavljeno je izdavanje "Glasnika Gospe Sinjske", pod uredništvom fra Stanka Petrova, sa ciljem širenja Marijine slave. Izlazi redovito do 1944. godine.
  • 15. lipnja 1922. - Društvo malih podvornika je brojilo: u Varošu 150 članova, a u Brnazama i Glavicama 200 članova.
  • 28. kolovoza 1922. - gvardijan fra Mijo Kotoraš blagoslovio je zemljište i udario temelje za izgradnju Hrvatskog katoličkog doma. U Sinju je bilo u to doba više pobožnih katoličkih prosvjetnih društava i ova im je zgrada u sjeni Gospina Svetišta bila potrebna.
  • 2. srpnja 1923. - vjerni se narod odazvao da o 25. obljetnici oslobođenja od potresa, obnovi crkvicu na Gradu, zauzimanjem župnika fra Alberta Bukića. Tom je prigodom obnovljen i Gospin kip iz crkvice. U slavlju je sudjelovalo od 2 do 3 tisuće vjernika. Osobito bijaše aktivna zajednica Trećega reda sv. Franje (preko 700 članova). Iste je godine uvedena električna rasvjeta u crkvu i kor.
  • 30. travnja 1924. - Početak je obilježavanja svibanjske pobožnosti u župi. Oltar Gospe Sinjske urešen je novim plavetnim zastorom, spojenim na vrhu krunom i seže do dna te s 228 el. žarulja koje su uresile oltar. Sve je to dar župljana, a rad gospode Vojtek i Salzburger.
  • 9. studenoga 1924. - U Svetištu je upriličeno zahvalno hodočašće dalmatinskih vojnika iz Prvog svjetskog rata. Preko tisuću poklonika došlo je zahvaliti Gospi za Njezinu pomoć u ratnim pogiblima. Misno je slavlje predvodio šibenski biskup dr. fra Jerolim Mileta. Misu je pjevanjem uzveličao Mješoviti zbor sinjskoga Orla, pod vodstvom mo. I. Ocvirka.
  • 25. studenoga 1924. - u Lučanima je na blagdan sv. Kate upriličena proslava blagoslova novoga zvona. Sinjski je župnik s dvojicom pomoćnika blagoslovio zvono.
  • 8. prosinca 1925. - službu sinjskog gvardijana preuzima o. fra Josip Šimić. Proslavljena je tisućugodišnjica hrvatskoga kraljevstva (925.–1925.). Zasluge za upriličenje proslave idu o. župniku fra A. Bukiću. Prva i temeljna nakana o. gvardijana bila je: "dovršiti zvonik!"
  • 10. siječnja 1926. - gvardijan Šimić upravlja poziv Sinjanima i Cetinjanima, da se dovrši divno djelo otaca, na čast Gospi i Njezinu vitezu sv. Franji. Tako će se najdostojnije obilježiti sedamstota obljetnica Sveca. Počinju prikupljanja po Kraju, diljem Dalmacije i u inozemstvu - preko Gospinih štovatelja i dobrih duša. Osnovan je i Odbor za dogradnju. Iste je godine sklopljena pogodba s poduzetnicima, braćom Žagar iz Splita. Za 600 tisuća dinara sklopljena je pogodba, prema nacrtu graditelja Ćićina (1903. god.).
  • 16. ožujka 1926. - uvedena je pobožnost "13 utoraka u čast. sv. Ante", zaslugom o. fra Bernardina Topića.
  • 12. svibnja 1926. - sestre franjevke preuzimaju vodstvo samostanske ekonomije na Čitluku. Gvardijan Šimić podigao je na Čitluku kapelu sv. Franje.
  • 4. listopada 1926. - otvorena je jubilarna 700. obljetnica smrti sv. o. Franje.
  • 2. ožujka 1927. - u baraci samostanskog dvorišta počela su klesanja kamenih blokova (vađeni iz Brnaza, a dio je ostatak od prve gradnje). U mjesecu svibnju već se podiže skela i armatura na zvoniku. Majstor izgradnje zvonika je gosp. Frano Marinović iz Pučišća, prema nacrtu ing. Žagara Kamenarskog.
  • 21. svibnja 1927. - podignut ugaoni kamen velike korniže te je započela dogradnja zvonika.
  • U srpnju 1927. - srušen je stari zvonik (poslije 152 godine).
  • 12. rujna 1927. - postavljen je na vrh novoga zvonika dva metra visoki željezni križ, čime su radovi završeni.
  • 25. rujna 1927. - na prvi dan devetnice sv. Franji, u Sinj su dovezena (na sedam karova) četiri nova zvona. Stara su stopljena i ugrađena u nova zvona, u ljevaonici De Poli (Vittorio Veneto). Poslijepodne je upriličeno svečano slavlje blagoslova zvona (mons. K. Bonefačić).

Sinjska zvona:

Malo zvono – 350 kg – nota la – posvećeno sv. Anti, s natpisom: "Čudotvorče naš sv. Ante, budi nam u pomoći i u danu i u noći!"

Drugo zvono – 600 kg – nota fa diesis – posvećeno sv. o. Franji, s natpisom: "Sveti Oče Franjo, Isusovom ljubavlju raspali naša srca i naše društvo opet Bogu povrati!"

Treće zvono – 870 kg – nota mi – posvećeno Presv. Sakramentu, s natpisom: "Isuse, sa tvoga Euharističnoga prijestolja zavladaj i kraljuj u srcima svih ljudi!"

Najveće zvono – 1330 kg – nota re – posvećeno Gospi Sinjskoj, s natpisom: "Čudotvorna Gospe Sinjska, svakim dobrom obaspi svoje darovatelje i štovatelje!"  

  • 3. listopada 1927. - blagoslovljen je novi zvonik Gospe Sinjske. U taj čas počela su slaviti nova zvona! Obred je obavio splitski nadbiskup mons. Bonefačić.
  • 4. listopada 1927. - u Svetištu svečano proslavljena sedamstota obljetnica svete smrti sv. Franje Asiškoga. Krajem godine otvorene su i nove prostorije u samostanu (treći kat – za potrebe klerikata).
  • 1928. – u sinjskom svetištu i župi počeo djelovati muški pjevački zbor "Sv. Cecilija", zauzetošću  gvardijana fra Joze Šimića, a pod vodstvom mo. I. Ocvirka.
  • 14./15. kolovoza 1929. – svečano proslavljena svetkovina Velike Gospe. Prema procjeni našlo se u Svetištu oko 20 000 duša (oko 3 000 pričesti). Svečanu je misu na Gospinu oltaru predvodio don Ante Bakotić. Opće je uvjerenje da je poslije velikog rata ovo svetkovina s najvećim brojem poklonika.
  • 25. studenoga 1930. - u Lučanima je upriličena svečana proslava blagoslova novoga zvonika, koji je izgrađen nastojanjem o. župnika i glavara g. Bože Vidića. Izgradili su ga domaći zidari: Nikola Ivić i Franjo Šabić. Na sam blagdan sv. Kate, u nazočnosti mnoštva župljana, zvonik je blagoslovio fra Pavao Boljat. Iste je godine u Lučanima osnovano društvo za odrasle mladiće, pod nazivom "Vojska Srca Isusova" (20 članova) te je osnovano za dječake "Društvo malenih podvornika" (15 članova). U crkvi pjeva i novi Pjevački zbor. Zasluge su za to župskih pomoćnika fra R. Romca i fra A. Pavlova.
  • 8. prosinca 1931. – U Svetištu je proslava obljetnice Efeškog koncila. Te je godine, za župnikovanja fra Špira Živkovića, u Sinju krizmano oko 1200 djece.
  • 20. prosinca 1931. – U crkvi su prvi put postavljene božićne jaslice, zaslugom kapelana fra Metoda Dragaša i studenta u Rimu fra Ivana Glibotića. Jaslice su nabavljene u Rimu, po cijeni od 10.000 dinara.
  • 1932. – Svečano je obilježena 1500. obljetnica Efeškoga sabora. U rujnu 1932. – u Sinju je cijela Cetinska krajina proslavila središnju proslavu obljetnice sv. Ante Padovanskoga (nazočilo oko 15 000 štovatelja).
  • 1933. – proslava je 1900. godišnjice Spasiteljeve muke, smrti i uskrsnuća. U župi su, nastojanjem župnika fra Špira Živkovića, učinjena dva znakovita pothvata: podignut je na Visokoj zavjetni križ (visok 13 m., trošak 8000 din). Križ je blagoslovljen 14. rujna; i podignuta je kapelica Presv. Srca Isusova u Brnazama (blagoslovljena 02. 04.).[5]
  • 15.–18. ožujka 1934. – U Sinju je središnja proslava (Cvjetnica) 1900. godišnjice Muke i Smrti Gospodinove. Slavlje je predvodio o. biskup K. Bonefačić, uz prisutnost vjerničkog naroda iz cijele Krajine. Nije se moglo odazvati mnoštvo, kako je bilo u planu, jer je bilo veliko nevrijeme – kiša.
  • 17. ožujka 1934. - Svetište i župu pohodio je zagrebački nadbiskup Bauer, u pratnji ceremonijara vlč. A. Stepinca.
  • 20. lipnja 1934. – Glazba Gospe Sinjske proslavila je 20. godišnjicu. Tom je prigodom započeo djelovati Dječački Djevojački zbor "Zora", pod vodstvom fra Ivana Glibotića. Fra Ante Jadrijević napisao je riječi za himnu "O Gospe Sinjska" (skladatelji: Glibotić i Lešćan).
  • 1934. – Samostan je pred kraj godine izdao Proglas o prikupljanju milodara za obnovu Gospine crkve. Malo potom započinje se popravljati krov crkve.
  • 1934. – U Gospinoj crkvi krajem godine započinje svoje nastupe Zbor malih pjevača, predvođenih kapelnikom fra Ivanom Glibotićem.
  • 1935. – Na Čitluku je izvršena mehanizacija radova. Izgrađena je i štala za 50-ak krava.
  • 8. rujna 1935. – proslava je 200. obljetnice osnutka Provincije. Svetište je pohodio o. general L. Bello. Upriličena je i svečana procesija s Gospinom slikom kroz Grad.
  • 1936.  – U crkvi je skinuta oltarna slika sv. Ante i zamijenjena kipom Sveca.
  • 1936. – U Lučanima je uređen interijer crkve sv. Kate, postavljene su postaje križnoga puta te uređena sakristija i kapela sv. Ante u središtu sela.
  • 1937. (uoči Uskrsa) – Upriličene su duhovne vježbe raznim vjerničkim skupinama u župi: Treći red, Kćeri Marijine, Žene i djevojke Katoličke akcije.
  • 5. siječnja 1938. – U crkvi je održan Božićni koncert, pod vodstvom mo. fra Ivana Glibotića. Nastupili su: Pjevački zbor sinjskih dječaka, gudački vojni orkestar te Zbor klerika. U kolovozu iste godine, u Čitluku je podignut silos za stočnu hranu.
  • 19. siječnja 1938. – Sinjski samostan i župu pohodio je novoizabrani zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac.
  • 1938. – U župi je osnovano Društvo "Živo svjetlo", kojemu je cilj davanje nadoknade za uvrede Isusu u Presv. Sakramentu.
  • 14. kolovoza 1938. – u Brnazama je na Čarića glavici blagoslovljena kapelica Gospe Sinjske. Inicijativa je to župnika fra Andrije Zjačića, a realizacija gospođe Ivke Čarić.
  • 8. rujna 1938. – Ramskom je samostanu poklonjena replika Gospine slike bez nakita, rad s. Rafaele Egger, akad. slikarice iz Maribora.
  • 1938. – Uoči svetkovine Krista Kralja župnik je upriličio "Tjedan protiv prosti" u cijeloj župi. Prvi suradnici ovog projekta bile su gospođe "Katoličke akcije" iz župe.
  • 5. veljače 1939. – u župi je osnovano "Društvo katoličkih muževa", pod-društvo "Katoličke akcije", koje je ustanovljeno s ciljem širenja kršćanskih načela i protiv bezboštva. Upravitelj je bio fra Šimun Jelinčić.
  • 14. svibnja 1939. – Splitski biskup mons. K. Bonefačić izvršio je pastirski pohod župi te je podijelio prvu pričest za 300 prvopričesnika. Poslije četiri dana biskup je krizmao 1032 krizmanika.
  • 21. svibnja 1939. – Preminuo je u samostanu fra Vjenceslav Bilušić, fratar svetoga života, kojega je narod ove župe silno poštivao; veliki dušobrižnik i ispovjednik. "Takav sprovod Sinj nije upamtio", bilježe suvremenici.
  • 2. kolovoza 1939. – Blagdan je Gospe od anđela, ispovijedalo u Svetištu 30 svećenika; podijeljeno oko 3000 svetih pričesti (i više).
  • 15. kolovoza 1939. – Svečano je proslavljena Velika Gospa, kao i drugih godina. Mnoštvo vjernika pristupilo je sv. sakramentima. Ispovijedalo je 30 svećenika. Pričestilo se oko 8000 vjernika (najviše što je zabilježeno do ove godine). Procesiju i sv. misu predvodio o. provincijal fra Petar Grabić. Nekoliko je poklonika "lizlo" u procesiji oko čitavoga grada.
  • 29. kolovoza 1939. – Osnovana je Banovina Hrvatska (sporazum Cvetković–Maček). Dana 24. studenoga Sinj i samostan posjetio je ban Josip Šubašić. Upriličen mu je svečan doček.
  • 14. studenoga 1939. – Svečano je proslavljen spomendan bl. Nikole Tavelića. Nabavljena je njegova slika za čašćenje u Svetištu.
  • 2.–9. prosinca 1939. – U župi su održane misije, povodom priprave za 1300. obljetnicu pokrštenja Hrvata. Tom je prigodom u župi obnovljena "Bratovština sv. krunice".
  • 1939. – Statistika župe na kraju godine: 12.711 duša, 335 rođenih, 180 umrlih, 54 para vjenčanih. Prirodni prirast župe iznosi 155 osoba.
  • 17. veljače 1940. – u sakristiji crkve izbio je u noći požar koji je prouzročio veliku štetu. Uništeno je mnogo crkvenoga posuđa i nakita namijenjenoga za oltare crkve. Požar su prouzročile instalacije u sakristiji. Šteta je procijenjena oko 300.000 dinara.
  • 1940. – u Sinju su zavladale velike napetosti poradi ratnoga stanja u svijetu. Vojska je ušla i zaposjela mnoge zgrade u Sinju. Zauzeto je staro sjemenište i zgrada Katoličkog doma.
  • 29. studenoga–8. prosinca 1940. – svečana je proslava 1300. obljetnice veza Hrvata sa Svetom Stolicom. Upriličena je zaslugom župnika o. Zjačića. Izrađeni su tom prigodom plakati i na tisuće letaka. Središnju je proslavu imao splitski biskup mons. Bonefačić. Upriličena je procesija s Gospinom slikom kroz Grad. U misi su sudjelovala sva kulturna i duhovna društva u župi i Krajini. Ipak je sve bilo pod strahom nadolazećeg ratnog stanja.
  • 29. svibnja 1941. – U Svetištu je svečano proslavljena sveta misa za Domovinu, uz pjevani "Te Deum", prigodom uspostave NDH i dolaska Hrvatske vojske u Sinj. Misu je predvodio dr. fra Jozo Olujić.
  • 6. srpnja 1941. – U Svetištu je upriličeno svećeničko ređenje (6 fratara), prvo – koliko je poznato – u povijesti Svetišta.
  • 1943. – U siječnju je župnik fra Bernardin Topić posvetio župu i Cetinsku krajinu Bezgrešnom Srcu Marijinu, da zaštiti narod od nadolazećeg zla – rat i nevolje.
  • 1943. – zapaženo je djelovanje Trećeg reda (FSR-a) u župi. Vodi ga župnik i gvardijan fra Bernardin Topić. Bratstvo broji 600 članova. Redovito se održavaju mjesečne skupštine, zajedničke sv. pričesti, pohađanje bolesnika i pomaganje siromaha. U župi nije bilo ni jedene akcije, a da u njoj nije sudjelovao Treći red.
  • 4. listopada 1943. – Na blagdan sv. Franje izgorjela je zgrada Hrvatskog  katoličkog doma – stjecište i utočište svih Hrvatskih katoličkih društava u Sinju.
  • 1943. – Kroz proteklu godinu u župi je kršteno 239 djece, umrlo 350 duša (rat je uzrok većeg mortaliteta), vjenčano 39 bračnih parova.
  • 1944. – Nastojanjem o. župnika i pomoćnika, u župi je obnovljeno omladinsko društvo "Vojska Srca Isusova", koje je posljednjih godina, uslijed ratnih neprilika, tek životarilo. Glavni je cilj Društva: borba protiv psovke, kletve i drugih prosti koje vrijeđaju Boga i čovjekovo dostojanstvo. Voditelj je fra Ivan Bilušić.
  • 1944. – Sinj je četiri puta bombardiran. Dana 11. rujna t. god. na crkvu Gospe Sinjske pale su tri bombe, dvije oko zvonika. Pročelje crkve uništeno je do temelja, orgulje su nestale, veliki dio krova je pao, donji oltari porušeni, a drugi oštećeni, kao i postaje križnoga puta. Najveće čudo: Gospina slika nije oštećena! Poslije tog strašnog događaja neko se vrijeme Gospina slika čuvala – noću u uredništvu Glasnika, a danju u skloništu pod Kamičkom.
  • 1945. – Zatvoreno je pročelje oštećene crkve, zaslugama gvardijana fra Paulina Vukovića i graditelja Luke Šušnjare.
  • 1947. – Prekriven je plafon crkvenog krova daskama.
  • 1950.- 1954. – Izvedeno žbukanje Gospine crkve; obojen je interijer te je započela temeljita izrada pročelja crkve (po nacrtu Mate Dragičevića).
  • 1958. – Postavljene su nove orgulje u crkvu (F. Jenko), zauzimanjem fra Vice Rosandića.
  • 1962./63. – Nad lađom sinjske crkve izgrađen je blagi bačvasti svod (arh. Ante Barać). Radove je izvodio L. Šušnjara. Slikar B. Bulić islikao je plafon s nekoliko slika-medaljona. U prezbiterij su postavljene nove postaje križnoga puta (Mila Wod).
  • 15. kolovoza 1965. – Svečano je proslavljena 250. obljetnica pobjedonosne bitke 1715. Slavlje je predvodio kard. Franjo Šeper. Tim je događajem u Svetištu potaknuto jačanje hodočašća u čast Gospi Sinjskoj (fra Ivon Samardžija). Iste je godine župa popravila trošnu Gospinu crkvicu na Gradu.  
  • 1967. – proširena crkvica sv. Franje na Čitluku?!
  • 1973. - Akad. kipar Ante Jakić obnovio je Gospin okvir.
  • 1975. – Crkva i svetište Gospe Sinjske konačno je dobilo svoj današnji izgled, za gvardijanstva fra Celestina Belamarića, pod vodstvom  arh. Bernarda Bernardija.
  • 1979. – Splitski restaurator Filip Dobrošević obnovio je Gospin oltar.
  • 1986./87. – Proslava je 300. obljetnice dolaska naroda i Gospine slike iz Rame u Sinj. Tom je prigodom, odlukom samostanske uprave i gvardijana fra Luke Livaje, Gospina slika nošena na čašćenje u sve župe Cetinske krajine.
  • 2000.-2003. – Za gvardijanstva fra Mirka Marića, na crkvi Gospe Sinjske učinjeni su zahvati: promijenjen krov, obnovljeni i očišćeni pokrajni oltari: Gospin, sv. Josipa i sv. Ante, uređen prezbiterij crkve (novi kameni oltar Kuzme Kovačića) i drugi manji zahvati.
  • 21. svibnja 2009. – Na svetkovinu Uzašašća Gospodinova, u 800. obljetnici osnutka Franjevačkoga reda, u razdoblju sedmogodišnje priprave za 300. obljetnicu čudesne obrane Sinja, crkva Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske "BI POSVEĆENA". Posvetu oltara i crkve izvršio je mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup.

[1]S. ZLATOVIĆ, "Franjevački samostan u Cetini bl. Gospe u Sinju", u: Gospa Sinjska, I./1922., br. 8 i 9., str. 134.

[2] L. TOMAŠEVIĆ, Između zemlje i neba, Sinj 2000., 84.

[3]Gospa Sinjska, II /1923., br. 8, srt. 131.

[4]Gospa Sinjska, II /1923., br. 8, srt. 131.

[5] Glasilo "Gospa Sinjska", XII./1933., br. 11., 243.