Pod geslom otajstva najprije slavimo, a tek onda istražujemo na današnju svetkovinu presvetoga Trojstva evo nekoliko ulomaka iz uvodnog i zaključnog dijela studije „Trojstvo i društvo“  brazilskoga katoličkog teologa Leonarda Boffa.

Knjiga proroka Baruha djelo je nepoznata autora, a pripisana je poznatoj osobi, suradniku proroka Jeremije koji je živio i djelovao u vrijeme razorenja Jeruzalema i početka babilonskog sužanjstva. Raspon mogućeg nastanka Baruhove knjige jest od 300. g. pr. Kr. pa čak sve do 70. god. poslije Krista.

Prispodoba o razmetnom sinu, ili kako se sve više voli naglasiti,o milosrdnom ocu, posljednja je i najduža od tri prispodobe kojima Isus odgovara na mrmljanje farizeja i pismoznanaca koji mu predbacuju zašto prima grešnike i s njima blaguje.

Prije više godina bio sam u jednoj veoma staroj crkvi. U apsidi crkve iznad oltara zadivio me prekrasan mozaik na kojem je bio prikazan rascvjetali križ iz kojega je tekla rijeka. Na rijeci pila su vodu dva jelena, a iznad njih, oko cvjetnoga križa, letjele su pčele.

 

Duhovna obnova u župi i Svetištu Gospe Sinjske, kao priprema za veliki jubilej 300. obljetnicu „neobične, neočekivane obrane Sinja“, koju je kroz deset mjesečnih susreta držao fra Ante Vučković završila je zajedničkim moljenjem krunice, slavljem sv. mise i euharistijskim klanjanjem na Gospinu Gradu.

U događaju koji se zbio prije trista godina, naglasio je fra Ante, vidimo kako „svoju sudbinu svoj život, svoju životnu priču vežemo uz ono što Bog čini“.